„Od ciglice do kućice!“ – poticanje djetetova razvoja u prirodnom okruženju

MULTI-SKLAD logo 300x200 prozirnoNa Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i dalje traju poludnevni boravci za djecu s teškoćama u razvoju. Osim direktnog poticanja djece koje se intenzivno provodi dva mjeseca, logopedinje i volonterke svakodnevno educiraju roditelje i daju im smjernice kako bi oni u svakodnevnim situacijama mogli što poticajnije djelovati na svoje dijete. Poznato je da djeca rane dobi najbolje uče u prirodnoj okolini, a roditelji su ti koji sa svojom djecom provode više vremena negoli stručnjaci te ih kroz svakodnevne rutine najbolje mogu poticati.

Imajući sve ovo na umu, još u procesu planiranja sadržaja, aktivnosti i metoda poludnevnih boravaka za djecu, logopedinje su osmislile sustav podrške koji su nazvale „Od ciglice do kućice!“ Kroz taj su pristup nastojale upoznati studentice volonterke i roditelje s nekima od strategija poticanja djetetova razvoja, primjerice, komentiranjem aktivnosti i radnji koje dijete trenutačno radi, napetim iščekivanjem djetetova pokušaja komunikacije, pretvaranjem svakodnevnih aktivnosti u zajedničku igru i sl.

Prema ovom sustavu podrške svaki se tjedan unutar poludnevnih boravaka osobit značaj pridaje jednoj od strategija poticanja. Nakon što studentice volonterke određenu strategiju poticanja koristeu svom radu s djecom, roditelju je detaljno opišu te mu daju ljepljivu karticu. Kod kuće roditelj lijepi dobivenu karticu na svoj predložak kućice otisnut na papir i ta mu vizualna oznaka služi kao podsjetnik kako će poticati svoje dijete taj tjedan.

Tijekom dosadašnje provedbe boravaka izmijenilo se već sedam strategija i ostala je još jedna. Roditelji su ih od prvog tjedna počeli lijepiti, od temelja prema krovu. Na kraju, primjenjujući objašnjene strategije, roditelji bi trebali „sagraditi krov na kućici“, odnosno bolje razumjeti svoje dijete, što bi za posljedicu imalo zadovoljnije dijete i roditelja te sretniju obitelj. Tijekom razgovora s roditeljima prepoznali smo kako većina njih veoma dobro prepoznaju potrebe svoje djece te na njih u velikoj mjeri intuitivno odgovaraju. Stoga je naša uloga bila osvijestiti im da su svakodnevne situacije također prilike za učenje te da su oni uspješni u poticanju svojeg djeteta i da svojim brižnim roditeljstvom pridonose tome da njihovo dijete ostvari svoj razvojni potencijal.

eva i ana vitina mama antina mama lukici na glavi razgovori karlo bazen ana slamka klara